Sveti Jeronim (latinski: Eusebius Sophronius Hieronymus, c. 342 – c. 347 – 30. septembra 420), poznat i kao Jeronim od Stridona, bio je kršćanski svećenik, ispovjednik, teolog i historičar.
Jeronim je rođen u Stridonu, selu blizu Emone na granici Dalmacije i Panonije.[1][2][3] Najpoznatiji je po svom prevodu većine Biblije na latinski jezik (prevod koji je postao poznat kao Vulgata) i svojim komentarima iste. Jeronim je pokušao napraviti prijevod Starog zavjeta zasnovan na hebrejskoj verziji, a ne na Septuaginti, kako su prije njega izvodili latinske prijevode Biblije. Njegova lista spisa je obimna, a pored biblijskih djela, pisao je polemičke i historijske eseje, uvijek iz perspektive teologa.[4]
Jeronim je bio poznat po svojim učenjima o kršćanskom moralnom životu, posebno onima koji su živjeli u kosmopolitskim centrima kao što je Rim. U mnogim slučajevima usmjerio je svoju pažnju na živote žena i definisao kako žena odana Isusu treba živjeti svoj život. Ovaj fokus je proizilazio iz njegovih bliskih pokroviteljskih odnosa sa nekoliko istaknutih asketa koje su bile članice bogatih senatorskih porodica.[5]
Na osnovu Jeronimovog rada, Katolička crkva ga priznaje kao sveca i doktora Crkve, a kao sveca Istočna pravoslavna crkva, Luteranska crkva i Anglikanska zajednica. Njegov praznik je 30. septembar (gregorijanski kalendar).